уторак, 29. септембар 2015.

Kafanski razgovori (3)

Piše: Slobodan Vasković

Vani slini kao na RTRS-u.

Autopraona mi djeluje kao dobar izbor za ubijanje depre. Nakon završnih riječi u Sudu. U stotom procesu protiv mene. Starog Klevetnika.

Pored praone kafana. Za društvo biram “Politiku”, kako bih vidio stanje Dodika na rejting listi srpskih euroskeptika. Dobro još stoji u “Politici”: Savez za promjene se predstavlja kao “zvanično Sarajevo”, a Dodik kao “zvanična Banjaluka”. Koji su u sukobu. Vrlo suptilna optužba za veleizdaju na račun SzP.

Jaran mi je i “Avaz”, sa čijih se stranica smješkaju Izetbegović i Radončić.  Visok je stepen saglasnosti do kojeg su stigli SDA i SBB. Koalicija samo što nije. I optimisti i pesimisti daju rok od 10 do 15 dana. Za sva rješenja.

“Blic” je drug broj tri. Te novine uvijek čitam iza redova. Između se slabo šta vidi. U redovima ništa.

Dupli espresso, tek malo produžen, narandža, deseta cigareta i…  kad za mojim stolom Srpski poslovni čovjek (u prevodu: firma mu sarađuje sa Budžetom. Nije neki veliki posao, da se živjeti. Njemu. Uvijek voli Dodika. I zbog posla sa Budžetom, a i onako), kojeg nisam vidio još od 06. avgusta.

Novine na stranu, ide oluja pokušaja spasavanja Dodika. Za kafanskim stolom.

Namijenjena mi je uloga oponenta, čiji argumenti da spasenja za dotičnog nema, trebaju poslužiti za ispitivanje snage „Teorije iskrivljenosti – tri dana prije Velikog praska“, osmišljene kako bi se u srču sasuti Laktaški Žuti pokušao polijepiti i sačuvati.

Srpski poslovni čovjek široko je osmjehnut, hvali me naširoko i nadugačko, sve je obavijeno pravoslavnom omaglicom, koja mu poput filmskog dima, izbija iz svake dlake. A kosmat je baš.

Kreće oštro. Verbalnim đonom.
“Da li misliš da ova situacija može izazvati teške sukobe”?
Kakve?
“Sa smrtnim ishodom”!
Srpsko-srpske?

Ćuti. Tako potvrđuje.

Ohoho, cijenim u sebi, dobro je “zaorao”: “Može biti incidenata, ali velikog sukoba nema, jer Ali Baba ima samo 45 razbojnika, a Lukač neće ginuti za njih, iako oni misle da hoće”.
Ne “hvata se” na Lukača. Prođe pored provokacije kao pored kioska.

“SNSD se raspada, zar ti niko nije javio”, upozoravam, ali džaba.

Srpski poslovni čovjek me iznenada baca na Rusiju, Beograd i Vašington. Onda brzo provlači neimenovanog tajkuna koji sada pljuje po Ali Babi, a hvalio ga je dok su mu firme radile. Zatim istrča Beogradski maraton, pa udari po bošnjačko-srpskom pomirenju, krenu na Hrvate preko Londona…
“Stani malo, majku mu. Jel ti to pokušavaš saznati koliko brzo razmišljam bacajući me sa teme na temu? I hoću li se dekoncentrisati? Mani se toga, daj reci šta hoćeš”, saopštavam zahtjev za glavnu temu.

“Dodika spasava nezavisna RS”, ispaljuje kao iz topa.
Pa hoće li je biti?
“Hoće”!
Kada?
“Samo polako”.
Šta je sa referendumom?
“Samo polako. Čeka se najpovoljniji trenutak”.
Da li ti je palo na pamet da pokušaj Dodika da se spase na ovaj način vodi nestanku RS?
“Nije tačno. On vodi RS ka nezavisnosti”.
Slušaj majstore, nikada priučeni mafijaši nisu napravili državu, pa neće ni ovdje.  
“Zar ti ne misliš da pozitivan cilj može nekada izboriti i neko ko baš nije najpozitivniji? I zar bi se ti pobunio protiv tog cilja, ako ka njemu vodi neko koga ti smatraš lošim?”, udara u čelo.
Pričaš o iracionalnom. Ne postoji nikakva Ali Babina opredijeljenost za nezavisnost RS, već samo pokušaj spasavanja žive glave. Uz to, i da opredijeljenost postoji, niko na bijelom svijetu to ne bi podržao. Tvoji pokušaji spasavanja Dodika na ovaj način su neuspješni. Imaš li šta drugo?

“Izmirenje Dodika i Trišića kroz pokajanje i praštanje, opali kao iz topa.
Kroz pokajanje i praštanje?
“Obostrano”!

Urlam od smijeha. Nije pristojno, ali šta da radim.

“Stani malo. To su veliki ljudi. Vlado je baš veliki čovjek. I treba to pomiriti. Onda će sve ići kako treba”, ne odustaje Srpski poslovni državotvorac.

Dopada mi se koncept “pokajanja i praštanja”, kao scenario za burlesku, ali od mene se očekuju konkretni odgovori, a ne ismijavanje. Nezavisnost je u pitanju.

Ni pomirenje sa Trišićem ne bi pomoglo Dodiku da opstane. Tip je gotov. Pričamo o političkom lešu. Vaskrsenje je završilo prije dva milenijuma i nešto, ostajem na kontra liniji.

Džaba priča. Srpski poslovni državotvorac ne odustaje.
“Moraš znati da je Dodik prevario anacionalne tipove. I sad svi vide da je nacionalan. I da ih je izigrao. Sav će narod stati uz njega. Deset ljudi mi je danas reklo da ga podržavaju”, nastavlja jedan od, sada već, Očeva nacije.

Moraš i ti znati da je Dodik prevario sve, pa onda i samog sebe. I tu spasa nema, ne odustajem ni po koju cijenu.  
Pa udarim strukturalnim dijalogom i pristankom na nove sudske bh. instance.

“Izvini slabije čujem.
Ponovim.
“Sve je to igra”, zavjerenički se smješka. Valjda očekujući da vidim sam Prst Božiji nad njegovom glavom. Ruka Božija, tom logikom, je iznad Ali Babe. Kao i noga.

Konstatujem da uopšte nemaju kvalitetnu ideju kako da spasu Dodika. Da pričaju nebuloze. I da moram da idem.
Moraćete to bolje osmisliti. Recimo da on razguli što prije odavde, predlažem nesebično.

“Dodik će biti spominjan kao najveći srpski političar u poslednjih sto godina”, viknu. Kao da ja slabije čujem,  a ne on.

Dodik će Vuka Brankovića potisnuti na marginu, podviknem i ja. Pa ko čuje čuje.

Ustajem sa osmijehom. I on sa osmijehom.

“Hoćeš li ovo objaviti”?
Naravno.
“Nećeš me imenovati”?
Naravno.
“Moraćemo nastaviti ovaj razgovor”?!
Naravno.

Napolju i dalje slini kao na RTRS-u. Palim auto i Dorse. Bogami smo najebali, zaključujem dok ubacujem u drugu.


vezani tekstovi: Kafanski razgovori (1)

Kafanski razgovori (2)