уторак, 14. април 2015.

Vasković Grigoriju: Tvoj oprost mi ne treba, a Tvoje „srce“ je crnje i od Pakla

piše: Slobodan Vasković

Ni Vaskrs ne mogu proslaviti, a da se o mene ne očeše neko od Režimskih Ruina, nikogovića bez morala, skrupula, obraza, ljudskosti...

Tako me se na Vaskrs „prisjetio“ i o mene očešao takozvani vladika Grigorije, gostujući na „Herceg TV“, u specijalnom Vaskršnjem izdanju emisije „VII dan“.

Citiraću detaljno šta je Mladen Jevrić Durić rekao u vezi sa Vaskovićem.

„Nije skupa škola, skupa je školarina. Mislim da sam platio veliku školarinu. Prosto čovjek mora da izađe iz toga i da bude izvan toga i ne smije da ima nikakvo strasno osjećanje prema bilo kome. Ali, moramo da priznamo da postoje razne interesne sfere i ja bih rekao da su još jedna opasnija sfera ti ekonomski interesi. Postoje ljudi koji su majstori da to sve vode, koji su spremni da to vode zakulisno, a ja sam, bio, recimo, neiskusan; pa onda svađaš se sa nekim potpuo nebitnim ljudima, ko što je bio neki Vukanović, pa Sekulović, pa Vasković. Ali, oni su u stvari nečiji bili megafoni, a da vjerovatno pritom ni oni sami nisu bili svjesni toga. I onda ti tučeš po tom megafonu, a onaj tamo se smije, koji je to sve organizovao. Međutim, ja sam kao neko ko je proveo dugo vremena u Hercegovini stao, sabro se i shvatio da ne treba tući po repu, nego po glavi. Prije svega sebe. Učinio sam to i stvarno sam srećan sam zbog toga, prije svega što sam svima oprostio i što sam, nekako, našao u svom srcu prostora za sve te ljude. I nekako sam nekom odbio na glupost, nekom na ludost, nekom na .... Jer obično ljudi misle da čine dobru stvar i niko to nije sada činio sad iz neke zlobe, ali iz neke ambicije i tako dalje. Ali to neko pretjerano pridavanje meni značaja je ljude dovelo u poziciju da oni misle da kad ja ovog srušim, ja ću biti važan isto kao i on. Međutim, to je jedna zabluda, jer niko nije važan osim što je važan Bog, ljudi, narod, zemlja i stvari opšte...“, rekao je Grigorije.

Kada se pažljvo pročita tirada licemjera Jevrića Durića, lako je zaključiti da je on „oprostio Vaskoviću“ i još za Vaskovića našao mjesta „u svom srcu“.

Grigorije, radije bih se našao na najgorem mogućem mjestu i na Ovom i na Onom svijetu, nego u Tvom Srcu. Jer svako to mjesto na kojem bih se našao manje je crno od Tebe i Tvog, kako ga zoveš, Srca. Nepoštenog, laživog, licemjernog.

Grigorije, meni tvoj oprost ne treba niti bih ga ikada od tebe tražio, a ja tebi nikada neću oprostiti ono što si uradio 18.03.2009. godine.

Ne zamjeram ja tebi što si ti mene zarobio u Ligi Nikole Sekulovića, već ti ne opraštam što si sa svojim banditima zarobio Nikolinu djecu i mog sina, koji je tada bio sa mnom. Bio je moj snimatelj.

Ni zamjeram ja tebi što su me tvoje beštije (Durić i Spaić) kamenovali u selu Kotezi istog tog 18.03.2009., već ti ne opraštam što su kamenovali mog sina, koji je bio sa mnom u autu. I za dlaku smo izbjegli smrt. Zbog tvog bijesa, obijesti, neljudskosti... zbog tvog bezgraničnog osjećaja moći, koju si dobio zavukavši se Dodiku pod šinjel. A sad se pokušavaš izvući  kroz rupetine na njemu.

Ne zamjeram ja tebi što si zajedno sa Goranom Zupcem planirao kako i gdje će me tvoje barabe kamenovati i kada on treba da povuče jedinicu policije, koja me je izvukla iz Nikoline Lige i pratila dio puta, da bi me tvoj šljam na miru mogao zasuti kamenjem, već ti ne opraštam što si sa Zupcem planirao kako ćeš kamenovati mog sina. Spodobo.

A da si planirao i naredio da nas drže kao taoce i da nas kamenuju, potvrdio mi je jesenas tvoj bivši štićenik, koji je prvi nasrnuo na mog sina u Trebinju tog 18.03.2009. Tvoj bivši štićenik mi se izvinjavao. Njegovo izvinjenje nisam prihvatio. Onda se htio izviniti mom sinu. Ni to nisam prihvatio. Sve što je u vezi sa tobom mrsko mi je i odvratno, jer ti po meni predstavljaš dno. I jesi dno. 

Da Te podsjetim: Tog 18.03.2009. godine bio je Vaskršnji post, a Ti, Vladika, naredio si nasilje u sred posta. Bio si spreman da ubiješ. Sram te bilo.

Koliko si samo ohol bio. Činio se sebi Nedodirljiv. Činio se sebi Moćan. A sada si promijenio „dlaku“: Ti Meni Opraštaš!
Veliki praznik na koji ovo pišem i poštovanje prema Bogu i Sinu njegovom, ne daju mi da zaista napišem šta si Ti. Ali, biće dana.

Mene nećeš prevariti: I dalje si Ohol, iako si svjestan da Moći i Nedodirljivosti više nemaš. Iz Oholosti si se ti sjetio Mene nebitnog, Mene megafona i našao se da Mi praštaš. Iz Oholosti i Nezalizanih Rana tvoje bolesne sujete, koju sam razorio Istinom. O tebi i Tvom nečasnom radu.

Treba li da te podsjećam da si Hramove davao pod hipoteku da bi se para dokopao. Fariseju! Da si Nikolu iz Crkve izopštio, kao da je tvoja šibicarska radnja. Da si Vukana udarao i kleo, a Gutića „jeo“ kao šampitu. Ali, znaju oni sami sebe braniti od nesoja kakav si Ti. Grigorije, takvi kao ti su Hrista Pilatu predali. I oni su se zvali sveštenicima.

Ne zamjeram ja tebi što me nazivaš megafonom, nebitnim, instruisanim..., misli o meni šta hoćeš. Možda ti je lakše dok se udaraš po Glavi.

Ja te po Glavi, koju si poput prosjaka savio pred biskupom dubrovačkim Matom Uzinićem, nikada ne bih udario. Ni po Repu, što si ga podvio pred Tomom Nikolićem, šeneći za milost.

I nisi se ti promijenio i postao mudriji. Samo slabije lažeš nego prije. Jer da bi se ti promijenio, nije dovoljno da se po Glavi udaraš, već sam sebi trebaš Glavu odvrnuti. I kakvu drugu navrnuti. To je jedina mogućnost za tvoju promjenu.

Ne bih te nikada ni kamenovao; Dovoljna si Ti kazna sam sebi! Iako to znam, ne opraštam ti što si iskoristio SPC da učestvuješ u pljačkanju sopstvenog naroda i uništenju njegove sadašnjosti i budućnosti. A sada bi da se izvučeš na jeftine plitke folove „srca“ i „oprosta“. Neuspješni Šibicaru.

I nisam te nikada rušio. Slagao si narodu na Vaskrs. Istina je da sam te uvijek predstavljao kao dio mafije. Što si bio i ostao.

U stvari, ne zamjeram ja tebi ništa. Ja tebe prezirem. Jer si Ništa.