четвртак, 28. новембар 2013.

Politički banditizam po glavi stanovnika

piše: Slobodan Vasković

Politički banditizam koji hara Republikom Srpskom već dugih osam godina ušao je u svoju zadnju fazu – frontalni udar na sve i svakoga za koga se procjenjuje/smatra/tvrdi/zaključuje da predstavlja prepreku opstanku/ostanku gangsterske strukture na vlasti.  

Primitivizam, nasilje, laži i prostakluk, osnovne karakteristike političkog banditizma, eksplodiraju u lice svima, pokušavajući da zastraše/uplaše/ smrve svaku pomisao na otpor i promjenu stanja koje se može sažeti u pet riječi - mafija ovdje ima svoju državu.

A da bi je sačuvala, otpočeli su jednogodišnji projekat „ekonomske politike“ koji garantuje enormnu proizvodnju „državnih neprijatelja“.

Najistaknutiji predstavnik škole političkog banditizma Milorad Dodik obraća se građanima na način kojeg bi se postidio i šef mjesnog odbora čobana.
Nije ni čudo: taj je oduvijek podanike smatrao najobičnijom stokom i tako se i odnosio spram njih. Nikada nije bio predsjednik svih građana, već isključivo Šef okoštale mafijaške strukture, koja je, osim pljačke, godinama radila na raspirivanju srpsko-srpske mržnje, unoseći podjele u sve institucije, organizacije, udruženja, firme, škole, vrtiće, porodice, monstruozno etiketirajući one koji drugačije misle.

Mafija je računala da će im jednom srpsko - srpska mržnja zatrebati za izazivanje srpsko - srpskog sukoba, kako bi na taj način pokušali spasiti oteto i opljačkano. Imali su dobru procjenu i sasvim kvalitetnu strategiju - na korak smo od tog sukoba.

Mržnja prema svakom ko ga ne glorifikuje, ne podržava, ne divi mu se, nije zaljubljen u njega, nije oduševljen njegovim gangsterskim stoicizmom/kriminalnim pragmatizmom/lažnim nacionalizmom/licemjernim altruizmom/ciničnim filantropizmom, Dodika je dovela do situacije da upire prstom i traži kažnjavanje/presuđivanje/satiranje žigosanih. Ostalo mu je još da izgovori - po kratkom postupku.

Njegovo ponašanje nije nikakvo iznenađenje. Dapače, sasvim je očekivano. Neočekivano bi bilo smatrati da će se osoba koja je ukrala preko milijardu maraka predati i prepustiti blagodetima pravne države. Ne, on i oni se neće predati i, u najopasnijoj godini koja je pred nama, neće propustiti da brutalnim fizičkim nasiljem udare po nekom od „državnih neprijatelja“.

Ali džaba. Ovo je zadnji boj Primitivca i Primitivaca; bitka koju oni ne mogu dobiti. Kakvo god zlo uradili. Oni su gotovi.

Dodikovo ubjeđenje da je „narod stoka“, koju je lako zavesti sa nekoliko lažnih nacionalističkih floskula, nešto maraka, kojim „sređenim“ radnim mjestom, Potemkinovim građevinama, šatorskim druženjem i šund retorikom, tanak je led, koji je već pukao pod njegovim nogama. On i njegov ukleti brod nasukali su se na hridi sopstvenih laži o referendumima, vraćanju nadležnosti, bjeslosvjetskim neprijateljima, petokolonašima, privrednim uspjesima, političkoj dominaciji...

Narodu, kojeg Dodik toliko potcjenjuje, uveliko je jasno da postoje petokolonaši u RS - ali to nisu oni u koje Dodik prstom upire, već oni koji upiru.

Dodik je izlizan, pohaban, rashodovan, zastario... Puko je sredstvo okruženja, koje se svelo na Radišića, Stankovića, Čičića, Đurića... U Dodikovoj blizini nema nikog poštenog, ni stotinama kilometara daleko.

On je pročitana knjiga, čije listanje je, nažalost, potrovalo mnogo poštenog svijeta u ovoj zemlji; doveo je sebe do pozicije Pajaca. Veoma opasnog.
Već izaziva gađenje to njegovo ekstremno nasilje prema slabijima i još esktremnija servilnost prema jačima. Patologija, da ga citiram.

Dodik je prestravljen onim što dolazi i nekontrolisano čini krupne greške. Postao je najjače vezivno tkivo opozicije u RS, silom ih tjera na udruživanje i sabijanje; mnogo većom nego što su je oni bili spremni emitovati u ovom momentu.

Njegov udar na Vladu Trišića i BN TV još veća je greška. Potez je to očajnika; prezrenog nasilnika, koji je prethodnih mjeseci preko emisara/seiza/kurira pokušavao polizati ono što je popljuvao krajem prošle godine. Tražio je pomirenje, pištao za njim, a kada je odbijen i kada je BN TV nastavila sa objektivnim informisanjem, on je ponovo pokazao svoje pravo lice - izopačeno, jadno, unakaženo...      

Dodik, koji je opljačkao milijardu maraka, koji je svim sinu dao kredit od tri miliona maraka, bratu milione i hiljade dunuma državne zemlje, ostatku porodice milione, koji je u svojim medijima uspostavio „Crne liste“, pokušava izigravati moralnu vertikalu lažno optužujući Trišića da je od „Amerikanaca dobio 800.000 dolara“!

Kakvi jeftini trikovi; prejeftini do mjere da ih ni poslednji džambas ne bi koristio. Ali, i poslednji džambas ima zeru časti.

Dodikovo nasilničko, primitivno, bahato i prostačko ponašanje imaće svoje konsekvence i u Beogradu, tamošnjim zvaničnim krugovima. Oduvijek je osobama koje danas čine državni vrh Srbije bilo jasno sa kim imaju posla, kada im se pomene Dodik.

Uzaludno je sve njegovo poltronisanje, puzanje i izvinjavanje Tomi Nikoliću, Aleksandru Vučiću i ostalima, jer su svjesni o kakvim nasilniku, bez ikakvih skrupula, morala, mrve ljudskosti, je riječ.

Njegov poslednji udar na Trišića dodatno im je podvukao tu svijest. Jer Trišić je čovjek koji ima izvrsne odnose sa najužim državnim vrhom Srbije; bolje nego bilo koji drugi pojedinac iz RS. Trišić nije njihov čovjek. On je njihov prijatelj. Uz to, Trišić ima najmoćniji medij u RS. Medij koji ima srpski nacionalni prefiks, koji Dodik očajno želi. I koji neće dobiti, što ga, kako to sve češće imamo priliku vidjeti, potpuno izluđuje i prestravljuje.

Dodik je na putu potpunog samouništenja i niko i ništa ga u tome ne može zaustaviti.