уторак, 16. април 2013.

SDS-ov Murta „protiv“ SNSD-ovog Kurte

Piše: Slobodan Vasković

Predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić uputio je Otvoreno pismo (15.04.2013.) Miloradu Dodiku, u kojem mu je javno skrenuo pažnju na, kako je istakao, neprimjerene podjele koje unosi među građane, lokalne zajednice i regije u RS.

“Podsjećam Vas da ste izabrani na funkciju Predsjednika Republike Srpske čija dužnost zahtjeva da obezbjedite jedinstvo kako teritorije RS, tako i svih građana, što Vi i institucije RS, nažalost, ne radite. Naprotiv, otvoreno unosite podjele i pokazujete da Vam je funkcija predsjednika SNSD-a ispred funkcije predsjednika RS. Podjele na one koji pripadaju Vašoj stranci i ostale, kao i na opštine u kojima lokalnu vlast ima SNSD i ostale, prihvatile su i druge institucije RS”, napisao je Bosić u pismu Dodiku.


Još mu je “na nos nabio” da je takva politika nedopustiva “i zato Vas moram podsjetiti da je jedinstvo srpskog naroda stvorilo RS i da institucije RS moraju podjednako tretirati sve građane i njihove lokalne zajednice, bez obzira na politička uvjerenja i stranačku boju lokalne vlasti”.

Bosić je otvoreno saopštio razloge Otvorenog pisma Dodiku, a na pisanje su ga “nagnale” Dodikove posjete Palama i Trebinju, gdje je njegov koalicioni partner sa zajedničkog bh. nivoa odbio da se sretne sa predstavnicima lokalnih vlasti (što se na Sokocu, sigurno ne bi desilo), koje predvode SDS i PDP.

Bosić je sa ovim pismom zakasnio nekih šest, šest i po godina, jer toliko vremena Dodik (sa pozicije vlasti) građane RS dijeli na one iz „SNSD kaste“, kojima je sve dozvoljeno (i za koje zakoni ne važe) i parije, koje se progone, jer ne pripadaju kasti odabranih.

Brojni su oni koji su osjetili na svojim leđima Dodikovu tešku „ruku podjele“; I ne samo njegovu, već i njegovih seiza, a Bosić je svih ovih godina „mudro“ ćutao i ponašao se smjerno „kao mlada“, sve u nadi da će ga zaobići teška šaka vlastodržaca.

Bosićevo pismo je ultraultralajt, bez masnoće, ugljenih hidrata, bjelančevina, omega kiselina, ikakvih hranjivih tvari; smiješna poza polupolitičara, koji mora povući potez prisiljen ogorčenošću lokalnih vlasti Trebinja i Pala, zbog toga  što ih je Dodik svjesno izvrijeđao, ponizio, omalovažio.

Da je Bosić zaista ozbiljan u namjeri da (i sa toliko godina zakašnjenja) konačno krene u bitku protiv raslojavanja društva na Gazde i Robove, onda bi brzopotezno reagovao i, (uz pismo Dodiku), najoštrije osudio i napad Vladike Grigorija na Nebojšu Vukanovića, novinara BN TV, kada je Crveni Pop, upravo u Dodikovom društvu, (i tokom njegove sporne posjete Trebinju), zaprijetio žurnalisti da bi ga mogao nokautirati. 


Ne, Bosić je vješto eskivirao taj događaj; ni SDS ni bilo koja druga politička partija se nisu oglasili (važnije im je, od svega, izbjeći bijes duboko kompromitovanog i kriminalizovanog klerika), pa je Grigoriju Drumskom Razbojniku ostavljeno na „volju i milost“ da sljedeći put (bilo sa Dodikom ili ne), kada sretne Vukanovića, odluči da li će ga nokautirati, da li će mu kosti polomiti, da li će ga raniti ili, ne daj Bože, ubiti?!!! (Ne čudi takav Bosićev stav, jer kada je, svojevremeno, mogao odbiti da osudi kamenovanje novinara, koje je režirao Vladikos Bandidos, zašto ne bi mogao otćutati prijetnje nokautom; odnosno kada Bosić dozvoljava da njegovi SDS-ovci, uz podršku vrha stranke, javno progone novinare, pitanje je zbog čega bi optuživao druge zbog progona?).   

Bosićevo pismo nije ostavilo nikakvog značajnijeg traga u javnosti, što mu i nije bio cilj. Stvarna meta njegovog pisma nije bio Dodik, već SDS, preciznije stranački lokalni šerifi, kojima Bosić ima potrebu demonstrirati/dokazati svoju odlučnost u „borbi protiv Dodika“, u šta malo ko vjeruje i u stranci i van nje.

Bosiću, kojem je konačno „propuklo“ pred očima, da svaka priča o koaliranju SNSD-a i SDS-a nanosi štetu i njegovoj partiji, (njemu posebno), na stranačkoj skupštini, održanoj nedavno u Brčkom, naložio je opštinskim odborima da ne ulaze u koalicije sa SNSD-om na lokalnom nivou bez odobrenja vrha organizacije (vrlo upitna odluka, jer je SDS u koaliciji sa SNSD na bh. nivou gdje „brane RS“; pa je pitanje zbog čega se RS „ne brani“ i na lokalnom nivou).

Nije samo moguće osipanje „baze“ razlog ovoj odluci, već i pokušaj stavljanja određenog broja lokalnih knezova pod kontrolu vrha, kojoj su se odavno oteli. A najveći krivac za to je upravo Bosić i svi drugi koji su podržali njegovu odluku pred lokalne izbore da opštinskim odborima stranke prepusti diskreciono pravo koaliranja na tom nivou.

Bosić je, pred lokalne izbore, odbore prepustio njihovoj sudbini, da bi on lično izbjegao odgovornost za poraz, ukoliko bi do njega došlo. Jasno je da ni sam nije vjerovao u pobjedu. Nakon izvanrednih rezultata u borbi za načelnička mjesta, u kojima je SDS, uz pomoć opozicije, pomeo SNSD, i sam Bosić je ostao zapanjen.

Bez ikakvih skrupula, cijeli pobjednički kolač prigrabio je samo za SDS, ignorišući ostatak opozicije (primjera radi, samo bez podrške PDP-a imao bi 18 načelnika manje), i nastavio očijukanje sa Dodikom, smatrajući da mu je jedino preostalo da sačeka kampanju za opšte izbore na kojima će SNSD pasti sam od sebe. (Malo morgen, iz mnogo razloga, ali o njima neki drugi put.)

Opijen (ne)zasluženom pobjedom, Bosić je iz vida ispustio dva krucijalna parametra, koji bitno utiču na sadašnje političke odnose, kako međupartijske, tako i unutarstranačke: prepuštajući opštinskim odborima diskreciono pravo da odlučuju o koalicijama, on je SDS segmentirao na 63 male stranke (svaki odbor stranka) i, defakto, urušio djelovanje partije po vertikali, proizvodeći šezdesetak (lokalnih) šefova, koje je sada gotovo nemoguće vratiti u jedan kolosijek. Niko od njih nije politički suicidan do mjere da prihvati da nosi sam odgovornost za poraz, a da Bosić i vrh stranke odlučuju o plodovima pobjede!

Gotovo svaki od lokalnih šefova sada želi da odlučuje o vlastitoj sudbini, bez značajnijeg miješanja vrha, a brojni od njih gledaju ka Dodiku i vlasti (neki im se otvoreno dodvoravaju), jer su tamo pare. Novac prijeko potreban lokalnim zajednicama (koje su prethodne vlasti finansijski sastrugale) jedino se može dobiti uz pomoć Vlade RS, a ne preko centrale SDS.

Bosićevo predizborno kukavičko ponašanje i svojevrsna kohabitacija, koja je na djelu u RS nakon lokalnih izbora (republička vlast SNSD-ova, lokalna vlast u entitetu ubjedljivo većinski SDS-ova), proizvela je pravi haos u opštinama, i otvorila poligon za sve moguće trule kompromise. A poznato je da u takvim situacijama mešetari najbolje funkcionišu.

Upravo ovu situaciju koriste Dodik i lokalni pravci SNSD-a, koji dio SDS-ovih načelnika i predsjednika OO SDS privlače k sebi (kreditima, novcem, “poštovanjem” i “uvažavanjem”), a na dio njih su otvorili “lov na vještice”, posebno na one koji su pobijedili u (do juče tradicionalnim) SNSD-ovim gnijezdima.  

Taj negativizam se posebno odnosi na opštine Gradiška i Kozarska Dubica, gdje su načelnici SDS-ovci, a  najveće problem im prave predsjednici Opštinskog odbora SDS-a, uz asistiranje lokalnih SNSD-ovih knezova.

U Gradišci je pobijedio Zoran Latinović, primarno zbog ličnog integriteta, kao i sukoba unutar SNSD-a, a podrška samog SDS-a, (bez ostatka opozicije), nije mu bila ni blizu dovoljna da sjedne u načelničku funkciju. Latinović već mjesecima pokušava da krene u ostvarivanje obećanog, ali najveća prepreka mu je lokalni/matični SDS, koji mu na svakom koraku lomi napore, zajedno sa SNSD-om.

Vihorni igrači protiv Latinovića su Slavko Dunjić, siva eminencija SDS-a u Gradišci, njegov kum Đorđe Krčmar, predsjednik OO SDS i Nenad Kesić, poslanik SNSD u Narodnoj skupštini RS. Ovaj trojac čini sve da onemogući bilo kakav Latinovićev rad, a uzrok svemu je njihova namjera da podijele plijen u opštini, te ne dozvole bilo kakvo sankcionisanje prethodne vlasti. Kesić i Dunjić žele ovladati najznačajnijim novčanim tokovima u Gradišci, a Krčmar im je sredstvo u tim nastojanjima. Naravno, njegovi najbliži su uposleni u institucijama RS, koje, itekako, pomažu u rušenju Latinovića. Situacija je do te mjere nepovoljna po načelnika, da nikoga ne bi trebalo iznenaditi ukoliko Latinović u neko dogledno vrijeme odluči da napusti to mjesto, razočaran/svjestan da je žrtva igrača iz sopstvenih redova, više nego onih protivničkih.

Gotovo istovjetna situacija je i u Kozarskoj Dubici, gdje je na udaru načelnik Mile Zlojutro, koji je na izborima pobijedio ponajprije zbog vlastitog integriteta i snažne podrške Partije demokratskog progresa i ostalih opozicionih strana, dok mu je matični SDS dao vrlo slabu podršku.

Darko Banjac, predsjednik OO SDS, do samih izbora, tipovao je na SNSD-ovog kandidata Ninu Jauza. (Da Jauz nije imao snažnu opoziciju unutar SNSD-a, pitanje je da li bi Zlojutro uopšte “osvanuo” kao načelnik Dubice.) Banjac spada u SDS-ovce veoma bliske SNSD-u, a njegova najjača veza je, sem Jauza, poslanik te stranke Drago Tadić.

Za vrijeme kampanje 2008. godine Banjac je zajedno djelovao sa Jauzom, i predstavljao ga kao budućeg načelnika opštine, iako je SDS tada imao svog kandidata za načelnika opštine - Dušana Drljića. SDS je od 2008.-2012., na Banjčevo insistiranje, bio u koaliciji sa SNSD-om u Dubici, a interesantno je da je tadašnji klub odbornika te stranke glasao za sve odluke koje je predlagao Jauz, čak i u situaciji kada je šest odbornika SNSD-a otkazalo povjerenje tadašnjem načelniku. Jauz je, u to vrijeme, uvijek imao podršku pet odbornika SDS-a. Posebno kada su na dnevnom redu bile tačke da se zaduži opština.

Odnose Jauza i Banjca, najbolje oslikava njegovo ponašanje u kampanji 2012. godine: Jauz je na više predizbornih skupova pobjedonosno uzvikivao da mu “SDS nije problem, jer njihov najskuplji čovjek košta koliko i polovan Pasat”. Upućeni u Dubici tvrde da je aludirao na Banjca, sugerišući da mu je on kupio pasata kojeg vozi?! Da li jeste ili nije Banjcu kupio auto, teško je dokazivo i ostaće u domenu špekulacija, tek taj Pasat kojeg Jauz pominje koštao ga je 12 hiljada KM. (U pravu je, i nije neka cijena).

Darko Banjac je, bez sumnje, SNSD-ovac u redovima SDS-a, a nakon pobjede Latinovića u Gradišci, on ga je, kao poslanik, zamijenio u Narodnoj skupštini RS. Uz njega, u poslaničkim klupama SDS-a, sjedi još (najmanje) jedan SNSD-ov igrač (još malo pa čitav klub).

Banjac svoju poziciju u parlamentu i na mjestu predsjednika OO SDS koristi da spriječi Zlojutrove namjere da protiv Jauza podnese krivične prijave, zbog brojnih malverzacija koje je počinio na mjestu načelnika. Riječju, predsjednik OO SDS-a za račun SNSD-a djeluje protiv SDS-a.

Šta reći na kraju, sem da je ovakvo djelovanje SDS-a, i u načelu (Bosić) i u detalju (Dunjić, Krčmar, Banjac….), dokaz besperspektivnosti, bezidejnosti i nemogućnosti suštinske promjene; promjene koja bi se odnosila na ponašanje, djelovanje, funkcionisanje,…stanje svijesti, a ne na poziciju u vlasti.

Uostalom, kada u medijima vidite “nastupe”  SDS-ovaca (sem časnih izuzetaka), koji neodoljivo podsjećaju na javne nastupe priučenih narikača (na tom nivou im je i politički damar i razumijevanje politike - posla kojim se bave i za šta primaju enormne naknade); kada na društvenim mrežama pogledate kojim temama se “viđeniji” SDS-ovci bave, kada sagledate njihov način komuniciranja, poimanje dešavanja u RS, kada uvidite njihov gotovo perverzni pokušaj samoelitizacije (koji je bez ikakvog argumentovanog osnova), te spoznate da se od nedjelovanja i bilo kakvog ozbiljnog, analitičkog rada brane hinjenim prezirom prema svemu i svakome ko drugačije gleda na stvari…,  shvatite da bi ste bili srećni da posle Kurte dođe Murta, a ne ta bezlična bezidejna beskarakterna samoproklamovana elita, podjednako grozna, alava, beskrupulozna, neobrazovana, besprizorna, laživa i licemjerna kao i ova na vlasti.